Novi početak: život u stambenoj zajednici starijih

Prenosimo vam žive situacije iz Ko gradi grad “kuhinje” novog stambenog zadrugarstva. Pred vama je tekst koji je priredila Milena Tomić, koproducentkinja pilot projekta Pametnije zgrade, u razmeni sa pilot zajednicom okupljenom oko ideje eko zajednice starijih Međugeneracijskog volonterskog centra iz Beograda.

Kada bi mi dali zadatak da osmislim ponovo svoj život i krenem skoro pa ispočetka, ja bih mnogo toga menjala, volela bih mnogo toga da probam, a nisam se osmelila u ovom svom, stvarnom životu. Recimo, volela bih da pobegnem iz sivkaste realnosti u šarenilo – u cirkus! Tamo se ljudi lepo druže, šiju neobične i šarene kostime, osmišljavaju tačke, svakodnevno uče nove veštine, svoje telo svakim danom unapređuju savladavajući nove teške pokrete, uvežbavajući nove tačke i predstave. Međutim, svesna sam da se bojim visine (a oni se tamo penju po padajućim svilama i na toj visini izvode svakojake uzbudljive vratolomije). Takođe, svesna sam da volim da znam gde mi je dom, a ti slobodni cirkuzanti često žive putujući, spavajući u šatorima i kampericama, ne znajući tačno gde će biti sledeće godine u isto vreme. Zato se i bojim da tako nešto poželim, jer znam svoje mogućnosti i limite. 

Radionica sa MVC grupom, novembar 2021.

Kada sam se u avgustu 2021. pridružila Ko gradi grad timu, dobila sam priliku da radim sa grupom starijih, okupljenih oko Međugeneracijskog volonterskog centra (MVC). MVC je 2017. godine otpočeo kampanju sa idejom formiranja stambene zajednice starijih sa međugeneracijskim boravkom u Beogradu. Ova divna ideja udruženog stanovanja nastala je iz potrebe druženja, uzajamne nege, smanjenja troškova života, učenja novih veština i znanja, rešenja pitanja usamljenosti i sve težeg samostalnog funkcionisanja. Ideja je iznikla iz njihovih dugogodišnjih i brojnih aktivnosti, koje je vreme Covida prekinulo. Covid, ali i veliki porast cena nekretnina, kao i sve veća svest o zagađenju u gradu, dovela je i do toga da grupa počne da razmatra o preseljenju ove ideje u van gradski kontekst! Zainteresovani da zajedničkim snagama izguraju formiranje prve zajednice ove vrste u Beogradu, i Srbiji – javili su se udruženju Ko gradi grad. I tu počinje ova priča.

Slično mom razmišljanju o režiranju drugačijeg života (šta bi radila da sve možeš ponovo ispočetka), sa delom grupe okupljene oko MVC-a radili smo anketu koja se tiče pitanja kako sada žive (obuhvaćene su razne sfere života) i pitanja kako će izgledati budući zajednički život – eko zajednica starijih. Odgovori su bili pomalo iznenađujući!

Pitanje: Koliko imate godina? Od trideset ispitanika, razmatrali smo odgovore dvadeset zaista zainteresovanih za udruženo stanovanje.

Grupu čini oko 30 ljudi, većinom žena, godina od 55 do 80 (najveći broj ispitanica ima između 66 i 75 godina). Svi trenutno žive u urbanom delu Beograda, većinom sami, a neki sa partnerima, članovima porodice i sl. Finansijski uglavnom nisu ugroženi, ali iz straha da ne ostanu prepušteni sami sebi, straha od starosti i bolesti, kao i zbog potrebe za društvom i međusobnom negom, imaju želju da žive u stambenoj zajednici, gde će jedni drugima pružati pomoć (kako fizičku, tako i psihološku, emotivnu, pa čak i zdravstvenu), družiti se, te učiti nova znanja i veštine kroz radionice i razne treninge… 

https://lh5.googleusercontent.com/vDVfNlb3saVhAVnGNGn0PqYHzf9kB5EPbY9zList3j8wu7iJgfLdvzjMbCqN83r0CHfmr-SODHaAnUgWJDgcMFtnuq_8g-18HY3_AL09r5rSaMZhQ8PWZa4LIoHFYVPfEO-NCwllkLYiC7VTaNH8

*Pitanje: Koja je vaša motivacija za život u zajednici? Gotovo svi su se složili da žele humaniji život od onoga koji nude domovi za stare.

Svi ispitanici/e žive u urbanom delu Beograda, veoma blizu prodavnica, pošte, banke, pijace i svojih prijatelja i rodbine, i jako često (jednom ili više puta nedeljno) odlaze do centra grada ili u druge delove grada, radi posete kulturnih događaja ili prijatelja i radi šetnje. 

https://lh5.googleusercontent.com/FmRVObJA4XvSSgG1EDOetM6zwea2qOMn63wF-nYQ-ZcvmhH7QHX3TkvQeDRNaFlilVAnPoC94TBQIgv8BqOF_fwl810lo42BvYYLaxC-SkGJkKtK_YlRv9jADJXeLXzH9BFmgfvIQ1Es2dW4JIDx

*Pitanje: Koliko je danas vaš stan udaljen od prodavnica, medicinskih ustanova i drugih usluga? Rezultati govore da svi ispitanici žive u urbanim delovima grada, gde im je sve dostupno “na dohvat ruke”.

https://lh3.googleusercontent.com/zLSRbi_WULa76Y5vPepyYFeGIktSCtU2e6_qQYh_m2x1kf1MMqxtGKKiMdAMBzXaUXnlvSZvCfEGyT6mGpknIC4d5qn5nzgpbeQtwp-RWQ_kVD5RWCgh2ryFI8bgxmZeplF4HGwGJ_MvkSiab1XH

*Pitanje: Koliko često odlazite u centar grada ili u druge delove grada (radi posete prijateljima, kulturnim sadržajima, radi šetnje…? Rezultati su pokazali da je ovo jedna veoma aktivna grupa ljudi, koja je navikla da joj gradski sadržaji budu pristupačni i dostupni

A onda, ono što me je iznenadilo je da je oko 75% njih odgovorilo da bi njihova stambena zajednica trebala da se oformi van grada, u prirodi, van gužve, saobraćaja i urbanih naselja (idealno do 35 km od centra Beograda). Ta zamena urbanog okruženja ruralnim, i sve aktivnosti koje život u prirodi sa sobom nosi, za jednu osobu u godinama veliki je izazov! Da li se čovek lako navikava da mu je najbliža prodavnica bude udaljena 5km, i kako se do nje dolazi ako je napolju idilično napadao sneg od pola metra visine? Možda i lako, ako smo u snazi da počistimo sneg i ako imamo zajednički kombi (takođe ideja ove zajednice) kojim ćemo jednostavno stići do prve prodavnice! Nameće se pitanje: da li smo u tim godinama sposobni za ozbiljnije fizičke poslove koje život u prirodi zahteva i da li nam predstavlja problem to što nam dosadašnji prijatelji i familija nisu više fizički tako blizu?

https://lh4.googleusercontent.com/9BIE7tu6fG-mZI6Z6wH5FmlvDPtjRlnYtO7uGE9V7ygqEYfbkBlw0B028qLEZoiihtpt_p8QnuhGZfmKUeVopQD2jg4t9u5CoTTFWOIr_4rqeQ4-WGqfbvpDQ2jk_y_soXw9QOVvdNx7KfPO24r5

*Pitanje: Buduća zajednica treba da bude locirana u urbanom delu Beograda, ili šire? Odgovori su pokazali veliku razliku po pitanju sadašnjeg života ispitanika/ca i navika u odnosu na ono što za sebe žele u budućnosti, na novom mestu stanovanja.

Većina ispitanika/ca žive u stanovima od 40, 60 i više kvadrata, a voleli bi da žive u malim, individualnim apartmanima/kućicama veličine od 18 do 36 kvadrata. Odmah sam se pitala: da li čitav život jedne osobe od 60, 70 godina može da stane u taj broj kvadrata? Da li tu ima mesta za zimsku i letnju garderobu, za slike koje volimo da vidimo na zidovima naše sobe, za omiljeno ćebe, filadendron koji uspešno gajimo zadnjih 20 godina, najudobniju fotelju iz koje volimo da pijemo topli čaj, lične stvari preminulog supruga koje nam daju neki osećaj sigurnosti i povezanosti… i sve uspomene koje brižljivo čuvamo već 40 godina i kojih se nikada ne bismo odrekli? 

https://lh4.googleusercontent.com/cKlYwWeYTvZ8CRSRwxiDFAd_jw8fvQnoyXRfVaPOYxeNQBVQsCe4LbrMyvV4R7R-DXbjSGXMwSA8HlScvKBMnMZrBGN5V3cZnuW5jHEI_2Kq30BN62_H_6IasnJY4V7CDDppbgIfb8Pkd-NXPhD0

*Pitanje: U kolikom prostoru živite danas i da li ste time zadovoljni? Samo 10% ispitanika živi u prostoru koji veličinom odgovara budućem planiranom prostoru u kome će živeti. Dodatno, njih 75% je zadovoljno trenutnim stambenim prostorom, 20% srednje zadovoljno, a samo 5% nezadovoljno uslovima u kojima žive.

https://lh4.googleusercontent.com/BrRbG8WofFROjZhDXSGQNjBFWptmDqDJ1U2z14b9xSFUhwXSe7EdrvyAM5tz3MieiNNvvcdNl0h4l0i2WXZAozLhmybQB5b6dArNYHrgEjm2X9UD-tKqYsUtqjRV7xB1z1_am-8KxfMd6-x9BmqMhg

*Pitanje: Koliko bi bio vaš budući prostor za život? Ispitanici/e su spremni da svoj životni prostor svedu na minimum. 

Pored tih, individualnih prostorija, ideja je da se sagrade i zajedničke prostorije (osnovne su zajednička kuhinja i trpezarija, vešernica, biblioteka, dnevni boravak, prostorija za umetničke radionice, prostorija za vežbanje, za zabavu itd.).

https://lh4.googleusercontent.com/Vb0TAdimw6mbGAg6MhQ7dSQpfasFINlzvH-iXcfG5qvT7RW8YxbYbiB8yrRyBw9rdzC2WaXtp6TfcX9YTlyFlpFbM8CruE-KDrdDJZeTPVT62HZmG1jypLtMnsh00csEtwJ7Ca-mucfgcR6bpW4L

*Pitanje: Kako zamišljate zajedničke prostorije (koje su to prostorije i čemu su namenjene)? Najveći broj ispitanika/ca želi multifunkcionalne prostore za dnevna okupljanja, druženja i kulturne sadržaje

Ideja je da se, pored ovih prostorija, sagrade i prostori za: a) dnevni boravak za decu i b) smeštaj/kamp (noćenje sa hranom) za boravak gostiju i posetilaca, čijim bi se upravljanjem i održavanjem bavili stanari zajednice i na taj način učinili zajednicu samoodrživom. Na taj način bi se u novu sredinu preselio deo aktivnosti/radionica koje MVC organizuje već 15 godina. Koliko posla, znanja, energije i truda je potrebno da se takav jedan biznis pokrene i održi, znaju samo oni koji su već probali. 

https://lh6.googleusercontent.com/0g2p1xcmTyjfqjiYDDqEC_wVjs2OtaynuEwya2J1fNWlzIKqR8qH4yJG0oH9UY8bIVDk34BhhXG8wmtvqv6NO9QFPWJCAlvVIlAlNeNZEYsYl0OvNYu3hdaltMuTNTbUJ7g9BGOKvbz03O_DmeCt

*Pitanje: Kakva je podrška važna za siguran život zajednice? Vidno je da je ovoj grupi najvažnija prijateljska, emotivna (psihološka podrška), kao i fizička pomoć, u skladu sa njihovom starosnom dobi.

Kada smo već u prirodi, prvo što bi svakom palo na pamet jeste velika bašta koja nas hrani i koju sami održavamo. Divna ideja, posebno u današnje vreme, kada paradajz koji kupimo na pijaci nema ni miris ni ukus! Ova zajednica ima za cilj da jednu takvu baštu u svom dvorištu zajedničkim snagama održava i tako doprinese zdravijoj i jeftinijoj ishrani svojih stanara. Imajmo u vidu da većina ispitanika/ca ima iskustva samo sa sobnim, saksijskim cvećem, uglavnom iz estetskih razloga. Ako tome dodamo i kompost toalete kojim žele da zamene standardne, eto i izvora đubriva! Međutim, bavljenje kontejnerima za kompostiranje nije lak (a ni prijatan zadatak), pa se to pitanje ipak nekako izbegavalo.

https://lh5.googleusercontent.com/_n4p2zTfLDcTAhtul8Tj5M1MG897Q-6oa_YN7qZhWsDkKHaoUoesdUM1TkxhSCC_64Dwd6AEl_Sn1WJ6-PhoTYSHVlnxj4TwrzoeCtVXZi1eqRHGgpifH33pBktWVcVBsKsnCdnMWEaqsuTCSul1

*Pitanje: Na koji način biste pružili podršku u okviru zajednice, šta biste tamo radili? Ispitanici su davali odgovore u skladu sa svojim dosadašnjim iskustvom, sposobnostima, znanjima i veštinama.

Glavna ideja je da svi članovi zajednice imaju zadatke koji će doprineti održavanju i skladnom funkcionisanju zajednice i objekata u njenom vlasništvu. U tom smislu, jedan član zna da radi sa strujom i drvetom, pa je odlučeno da on bude domar u zajednici. Tri osobe iz grupe su bivše ili sadašnje medicinske radnice, pa je većinsko mišljenje da im medicinska pomoć “sa strane” nije potrebna. Ako bi je ipak imali, obzirom na to da su članovi u već osetljivim godinama, ispitanici su odgovarali da su im najpotrebniji lekar opšte prakse, medicinska sestra, psiholog, fizijatar, kardiolog, koji bi dolazili povremeno ili radili u zajednici u smenama. Pored toga, računaju na pomoć studenata volontera, koji bi (svakodnevno) dolazili i pružali pomoć kome je potrebna. 

https://lh4.googleusercontent.com/yzhRkFYr8hye5lfwGGuCYYRE8leLISHM87gJlastFOeOTjSTv_LkRk794u1qTwAUM8IywcUc7H98q880fL7B6aIJkn9y3vVYSi-Xvn6eXdEzh8Ut1tlU1_-IgWiKLP6XlNbJsjNYUcZoXwSOe_W-

*Pitanje: Koja bi medicinska nega trebala zajednici? Iako su u početku smatrali da im ne treba pomoć “sa strane”, nakon ozbiljnijeg promišljanja o trenutnim individualnim potrebama, dobili smo odgovore koji nisu mnogo ličili na početnu zamisao međusobne nege.

Ostale poslove (kuvanje, čišćenje, održavanje…) radili bi svi zajedno, po rasporedu koji bi napravili, ali gotovo niko od ispitanika nije umeo da odgovori koliko bi sati na dnevnom ili nedeljnom nivou mogli da odvoje za te poslove. 

https://lh5.googleusercontent.com/WZuzVLTFv3qoynwswa1V4OoMedpPP6rxODdr-rPqKO9vMSPXsjXdUlNMvxjoD8HlRs5TYAMIbx6yeQr0zgG55WTYXXYkpX59S3FVb0_Q5E1NvaZlDWBnRlTJ9fts10Ry2_DtI6yALTGlIuoF1P3I

*Pitanje: Koliko biste vremenski bili spremni da pružite podršku u okviru zajednice? Pitanje o količini vremena i angažovanja dalo je malo konkretnih odgovora.

Ono što je važno u ovoj grupi jeste to što imaju osećaj zajedništva, empatije i pozitivne energije ka ostvarenju ove lepe ideje, ali mi se čini da je takođe važno da se realno i racionalno sagledaju mogućnosti i dometi svih članova, kako bi zaista zajednica uspela da se ostvari i u ideji udruženog stanovanja i postala i ostala održiva u tom smislu.

Radionica sa MVC grupom, Vrmdža, avgust 2021.

I tu dolazimo do pitanja odabira lokacije. Iako primamljivo, preseljenje u prirodu – daleko od komunalnih servisa i društvenih sadržaja – za poduhvat grupe koja je do sada bila uslovljena životom u gradu predstavlja najveći izazov. Da li je ono rezultat stvarne želje za izmeštanjem u prirodu (van okruženja koje im je blisko i poznato) ili je odraz finansijskog pritiska života u gradu sa sve nižim i neizvesnim penzijama? Kakav bi bio izbor ukoliko bi postojala institucionalna podrška za ovakvu vrstu stambenog samoorganizovanja? 

Izmeštanje ove osetljive društvene grupe van grada delom rešava stambene potrebe njihovih potomaka – kroz nasledstvo stanova u kojima trenutno žive. A to dodatno opterećuje već postojeći izazov koji sa sobom nosi realizacija kolektivnog stambenog poduhvata. Stoga je od velike važnosti da se ovakve hrabre inicijative, koje prave iskorak iz dominantog narativa života starijih u našem društvu, prepoznaju i svesrdno podrže. Na taj način bi se stvorila alternativa za sigurniju, priuštiviju i udruženu starost.

I za kraj. Znam da ja baš i nemam načina da se vratim u svoje dvadesete i pobegnem sa cirkusom, a da je ova grupa na dobrom putu da ostvari svoju zamisao. Vreme pred nama će dati odgovore i pokazati šta sve možemo, a  gde su naši društveni limiti. A ima i ona, već poznata, rečenica: “Pazite šta želite, možda vam se i ostvari”!

Ovaj članak je napisan u okviru projekta Novo stambeno zadrugarstvo: promena paradigme kroz kolektivno upravljanje, zajedničko vlasništvo i ekonomsku solidarnost, podržanog od strane Fondacije za otvoreno društvo iz Beograda.

Novo stambeno zadrugarstvo: korak po korak do zajedničkog vlasništva

Prenosimo vam žive situacije iz Ko gradi grad “kuhinje” novog stambenog zadrugarstva. Posle istraživanja pravnih, finansijskih i fiskalnih implikacija zadružnog stanovanja u zajedničkom vlasništvu, ušli smo u novu fazu. Uz podršku tima stručnjaka, i kroz rad sa dve pilot zajednice, kroz opipljivost konkretnih situacija uočavamo sistemske i organizacione prepreke koje pokušavamo da imenujemo i predvidimo njihova moguća rešenja. Kroz promenu paradigme ka kolektivnom upravljanju, zajedničkom vlasništvu i ekonomskoj solidarnost, namera nam je da osvetlimo put za razvoj novog stambenog zadrugarstva i realizujemo prve projekte ove vrste u Srbiji. 

Brzo, brzo do lokacije

U našem radu sa dve pilot zajednice, zainteresovane da model novog stambenog zadrugarstva pretvore u realnost, ispostavilo se da je pitanje odabira lokacije ključno. Sve ideje i odluke, činilo se, bile su uslovljene kupovinom zemljišta i brzim reagovanjem na usijanu situaciju na tržištu nekretnina. Tako smo došli u situaciju da nakon provere tehničkih karakteristika više parcela odabremo zemljište u naselju Ledine na Novom Beogradu, idealno za jednu od potencijalnih pilot zajednica. U pokušaju da dođemo do lokacije, shvatili smo da nam nedostaje pravno rešenje koje u relativno kratom roku (od dva meseca) može da omogući sigurno ulaganje. Zato je prvi zadatak za tim pravnika bio da kreativno rastumačimo zakon u nameri da predvidimo privremeno—kvazi—rešenje u aktuelnim pravno-ekonomskim okolnostima.

Ledine, obod Novog Beograda

Lekcija sa Ledina

Posle obilaska nekoliko potencijalnih parcela, razgovora sa vlasnicima i popunjavanja evaluacionog lista za parcele, jedna lokacija na Ledinama je odskočila od ostalih. To je zemljište od 20 ari, u delu naselja koji je prema najnovijem planu detaljne regulacije prepoznato kao stambena zona. Parcela je deo šire celine, jedine preostale zelene oaze u naselju i trenutno se koristi kao bašta, uređen i lepo održavan voćnjak, na kojoj bi relativno lako moglo da počne da se živi i gradi održiva zajednica, uz već obezbeđene osnovne komunalne priključke. 

Cena zemljišta je određena na 170.000 EUR, što je za grupu bila nesavladiva suma u tako kratom roku. Ipak, uz predstavljanje ideje vlasnicima, postignut je dogovor o rezervaciji na godinu dana, uz uplatu nepovratnog depozita od 10%, što je za grupu bio savladiv iznos od 17.000 EUR. Ovaj iznos, tako je dogovoreno, bio bi garant ozbiljnosti kupaca koji bi uz otplatu preostalih 90% vrednosti parcele učinio ovaj poduhvat uspešnim. Ipak, u kratkom roku od dva meseca, koliko je ostavljeno vremena od usmenog dogovora za uplatu depozita, nije razrešeno nekoliko važnih pravnih i fiskalnih pitanja.

Naime, nakon što su stvoreni uslovi za akciju, trebalo je brzo utvrditi ko i kako uplaćuje novac. Na koji račun se prikupljaju, to jest ulažu sredstva i u kakve pravne odnose se pozivaju ljudi investirajući u ovaj projekat? Kako se oporezuju aktivnosti kolektivnog investiranja i potom vlasništva? I konačno, šta su prava i obaveze koje se stiču investiranjem u projekat? 

Neophodna pravna podrška i razvoj grupe, na žalost, nisu uspeli da isprate dinamiku prodaje placa. U skladu sa tim, i pre isteka dva dogovorena meseca, grupa je obavestila vlasnike parcele da ipak neće moći da razreši sva ova pitanja u tako kratkom roku. Time je ova prilika propuštena, ali su identifikovana vrlo važna pitanja koja su predmet našeg daljeg rada sa pilot zajednicama i relevantnim stručnjacima.

Pristupačno zemljište kao preduslov

Jedan od ključnih preduslova za priuštivost stanovanja, i u modelima alternativnim tržišnim, je pristupačnost zemljišta. Ona se npr. može postići dogoročnim zakupom, kojim se zadružni projekat ne opterećuje u startu njegovom kupovinom (svotom koja može da iznosi i do trećine cene celokupnog projekta). Ipak, naša dosadašnja istraživanja pokazala su da je razdvajanje vlasništva nad zemljištem i vlasništva nad izgrađenim objektima u Srbiji nemoguće1. Cilj ovakvog razdvajanja bio bi uspostavljanje anti-špekulativnog mehanizma – nečega što bi u budućnosti mogao da postane tzv. fond zemljišta (ili “banka” zemljišta) – koji bi cenu stanovanja učinio dugoročno priuštivom za širi spektar društva. Ovakav fond bi omogućio različite vrste ulaganja i ulagača u zemljište i sami objekat zadruge, i naslanja se na ideje zemljišnog fonda zajednice (community land trust) kod koga je zemljište stavljeno van tokova tržišta.

Predkorak: konzorcijum privatnih lica

Proces radikalne privatizacije stambenog fonda 1990-ih godina zbrisao je društveni stambeni sektor. A kao rezultat procesa neoliberalne urbanizacije gradova širom Srbije, naš pravni i fiskalni sistem za poslednje dve decenije nije imao zabeleženih pokušaja neprofitnog kolektivnog rešavanja stambenog pitanja od strane udruženih građana. To je dobrim delom i razlog zašto su naš pravni sistem i naše aktuelne fiskalne politike nepovoljni za ovakvu vrstu angažmana. Zadružno stanovanje, iako u načelu prepoznato zakonom o zadrugama, još uvek nema status neprofitnog organizovanja koje pruža usluge svojim članovima. Umesto toga, u očima zakona stambene zadruge posluju kao firme, a njihove usluge oporezuju se kao bilo koja druga komercijalna usluga na tržištu. 

U uskom manevarskom prostoru, ovakvog pravnog sistema za kolektivni angažman građana, ipak ima prostora za delovanje, koristeći i izvrćući mehanizme koje koriste investitori. Kroz rad sa timom advokata i stručnjaka za solidarnu ekonomiju, utvrdili smo kao jednu od mogućnosti kolektivnog investiranja kroz formu konzorcijuma privatnih lica. Ova pravna forma, uglavnom korišćena radi udruživanja sredstva zarad sticanja profita, može biti predkorak zadružnom udruživanju i jednostavniji način za dolazak do zemljišta. 

Konzorcijum privatnih lica kao predfaza stambenom zadrugarstvu, advokati Vladimir Hadži Makunčević i Ana Hrnjak Pezo

Odnosi u konzorcijumu se uređuju ugovorom, a prava i obaveze su recipročni uloženim sredstvima. Ovim procesom fizička i pravna lica mogu zajednički doći do parcele bez da prethodno uredi sve odnose i izgradi pravnu infrastrukturu stambene zadruge ili neke druge bliže pravne forme. Konzorcijum privatnih lica mogu da uključe i one koji neće nužno tu živeti i koji mogu iz njega da izađu pre osnivanja zadruge. Zemljište do dobijanja građevinske dozvole može da glasi na konzorcijum, a postojanje građevinske dozvole je preduslov za banku da da kredit koji bi zatim glasio na zadrugu. Vlasništvo konzorcijuma relativno lako može da se upiše kao ulagački kapital zadruge u osnivanju, a novi članovi bi u tom slučaju upisom svojih uloga isplaćivali incijalne ulagače iz konzorcijuma. Na taj način, ovim pravnim rešenjem, otvara se put za delovanje u aktuelnim društvenim okolnostima.

Skica odnosa konzorcijuma privatnih lica i stambene zadruge

Paralelno sa razvojem pilot projekta na kojem trenutno radimo, koji pretpostavlja preduzimanje pragmatičnih koraka, tim Ko gradi grad radi na prevođenju ovih iskustava u konkretne predloge za ponovno promišljanje zakona i kreiranje sistemskih rešenja za uspostavljanje povoljnijih pravnih i fiskalnih politika za novo zadružno stanovanje u Srbiji. Verujemo da će realizacijom prvih pokaznih primera novog zadružnog, kolektivno zamišljenog i izgrađenog stambenog objekta, doći do promene stambene paradigme, i uslova za podršku ovom pristupu koji će otvoriti vrata za širi spektar našeg društva.

1 Osim kada je zemljište u javnom vlasništvu. Trenutno u Srbiji ne postoji politika dodele zemljišta u zakup zadrugama ili neprofitnim stambenim organizacijama.

2 Zakon o zadrugama, Član 10, izvor: https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_zadrugama.html

Ovaj članak je napisan u okviru projekta Novo stambeno zadrugarstvo: promena paradigme kroz kolektivno upravljanje, zajedničko vlasništvo i ekonomsku solidarnost, podržanog od strane Fondacije za otvoreno društvo iz Beograda.

Stambene i energetske zadruge – zajednički ka rešenju za klimatsku, energetsku i stambenu krizu

Sada već i u našoj sredini znamo za pionirske stambene i energetske zadruge – stambenu zadrugu Pametnija zgrada (koju je pokrenuo Ko gradi grad) i energetsku zadrugu Elektropionir. Ali, kako bi moglo da izgleda saradnja stambenih i energetskih zadruga ka pravednijoj energetskoj tranziciji i obezbeđivanju čiste, pristupačne energije? Sedmi zadružni princip – briga za zajednicu – poziva nas da zajednički rešavamo klimatsku, energetsku i stambenu krizu.

Upravo ovo je bila jedna od tema na Svetskom zadružnom kongresu (World Cooperative Congress) održanom u Seulu, krajem 2021. Pogledajte snimak sesije Pristupačno stanovanje i energija na kojoj je uz delegate iz Belgije, Južne Koreje, Nemačke, Kanade i SAD učestvovala i naša Ana Džokić i prenela iskustvo regionalne mreže pionirskih stambenih zadruga MOBA, kao i mogućnosti povezivanja stambenog sa energetskim zadrugarstvom. Kombinacija ova dva pristupa fokusira se na to kako održivo stanovanje učiniti istovremeno i finansijski pristupačnim.

Izgrađeno okruženje je odgovorno za skoro 40 procenata globalnih emisija gasova staklene bašte, od kojih se značajan deo može pripisati stambenom sektoru, a udeo varira od zemlje do zemlje u zavisnosti od njene klime i ekonomskog statusa. Neosporno je da će smanjenje upotrebe fosilnih goriva za grejanje i hlađenje naših domova – da navedemo samo najveću potrošnju energije – biti ključno za smanjenje svetskih emisija i sprečavanje ekološke katastrofe. U međuvremenu, mnogima širom sveta još uvek nedostaje adekvatno grejanje, dok cena energije doživljava ekstremne skokove. Ova sesija istražila je šta se može učiniti kako bi stambene zadruge omogućile svojim stanarima podnošljivo kućno okruženje uz dramatično smanjenje i, na kraju, eliminaciju emisije gasova staklene bašte.

Pogledajte kako Minsnail iz Seula obezbeđuje priuštivo stanovanje mladima, koje uključuje solarne panele i car-sharing principe. Na koji je način stambena zadruga Bauverein Halle & Leuna eG iz istočne Nemačke tri četvrtine svog stambenog fonda (od 200 stanova) učinila potpuno energetski efikasnim. Ovo je postignuto korišćenjem daljinskog grejanja i kogeneracije energije, što je dovelo do 62% smanjenja ugljenika i uštede 20% troškova za korišćenje energije. Kanadska zadruga Poisson Entêté radi na inovativnom pilot projektu u kome hidroponička farma u podrumu zadružne stambene zgrade obezbeđuje grejanje i toplu vodu.

Primeri energetskih zadruga koje okuplja evropska krovna organizacija REScoop pokazuju kako zadružno energetsko organizovanje ne vodi samo ka energetski efikasnijim već i udobnijim domovima, a grupno organizovanje čini administraciju, finansiranje i pronalaženje pravog izvođača mnogo lakšim. 

Konačno, Urban Homesteading Assistance Board (UHAB) sa Menhetna, koordinira program energetskih usluga kako bi osnažili siromašne i raznolike stambene zajednice da instaliraju solarne i druge obnovljive izvora energije širom grada. Njihovi počeci vezani su za gerilsku proizvodnju energije u Njujorku 1977. godine, preko stambene zadruge. Posle brojnih peripetija i tužbi na kraju je promenjena regulativa kako bi građani i zadruge mogu da proizvode energiju i vraćaju je u mrežu.

Siže događaja: Living our cooperative identity with affordable housing and energy u organizaciji International Cooperative Alliance.

Može li stanovanje bez pustošenja?

Ana Džokić i Marc Neelen, članovi Ko gradi grad tima, na Zemaljskom forumu u Sremskim Karlovcima, u okviru modula Priuštivo stanovanje održali su predavanje: Može li stanovanje bez pustošenja? Prenosimo snimak predavanja i diskusije, uz doprinos Nikole Vujovića, energetskog menadžera (Vršac) i urbaniste Jereta Kuzmanića (Split/Barselona).

Može li stanovanje bez pustošenja?

Stan u kome živimo igra sve ključniju ulogu u našim životima. Za mnoge je on mesto odakle rade ili mesto koje im omogućava neki nivo samostalnosti. Ipak, koliko god da je stan osnova za naš život, trenutno dominantna stanogradnja je i izvor planetarnog pustošenja. Omogućena je razornim iskorištavanjem resursa, dolazi s neodrživom potrošnjom fosilnih goriva i podstiče se spekulativnom ekonomijom koji uništava sve što joj se nađe na putu.

U okviru ove sesije, pokušali smo da procenimo koliko – u Beogradu i u Srbiji – aktuelna stanogradnja ugrožava životnu sredinu i ljude koji traže priuštivo i održivo mesto za život. Zatim, zašto je krajnje vreme raskrinkati mit da drugačije nije moguće. U tome nam pomažu novi oblici stanovanja koji niču širom Evrope. Značajno je da većinu njih vode zajednice koje više ne žele da čekaju da se tržište ili država konačno trgnu pred izazovima, već same preuzimaju vođstvo. Kroz razumevanje potencijala koje novi oblici stanovanja donose – za našu planetu, našu budućnost i naše sopstveno finansijsko preživljavanje – postaće jasno zašto nešto tako svakodnevno kao stanovanje može biti od presudnog značaja.

Zemaljski forum 2021, pod nazivom Horizonti promene, organizovao je kolektiv Ministarstvo prostora u saradnji sa Heinrich Böll Stiftung kancelarijom u Beogradu i Zelenom evropskom fondacijom i uz podršku Fund Action zajednice. Forum je održan od 23. do 29. avgusta

Seminar: Prekarni stambeni statusi i alternativni modeli stanovanja

Na poziv CK13 iz Novog Sada, 8. i 9. maja 2021. organizujemo seminar o održivom stanovanju pod nazivom “Prekarni stambeni statusi i alternativni modeli stanovanja”. Seminar je deo programa “Svakodnevno je političko”, a vode ga Ana Džokić (Ko gradi grad/Pametnija zgrada), Danilo Ćurčić (A11 – Inicijativa za ekonomska i socijalna prava) i Jovana Timotijević (Ministarstvo prostora), članovi Pokreta za stambenu jednakost.


U Srbiji je stanovanje od kolektivne (tokom perioda socijalističkog samoupravljanja nakon II svetskog rata) strateški transformisano u individualnu odgovornost (od 90-tih godina nadalje), te je ostvarivanje jedne od najosnovnijih ljudskih potreba svedeno na dve mogućnosti – porodični model rešavanja kroz nasledstvo ili višegeneracijsko domaćinstvo, sa jedne, ili tržišni model kroz individualni zakup ili kupovinu stana po cenama koje nisu usklađene sa prihodima većine. Podršku tome daje i dominantni narativ koji depolitizuje stanovanje, smešta ga isključivo u ekonomsku sferu, te se pitanje beskućništva, deložacija iz jedinog stana, prenaseljenosti stanova, neformalnih naselja uzimaju kao manifestacije “prirodne” ekonomske logike i individualnog neuspeha, a ne kao proizvod strukturnih činilaca, odnosno arbitrarnog društvenog dogovora, zakona i institucija. Dodatno, sa trendom deregulacije i fleksibilizacije rada, samo se intenzivira i širi prekarnost u oblasti stanovanja. 

Premda nedostatna, raspoloživa statistika alarmantno ukazuje na to da se stambene nejednakosti drastično uvećavaju – dok sve više ljudi živi u prenaseljenim stanovima, istovremeno je i sve više onih koji u vlasništvu imaju nekoliko stanova; dok je sve manje onih koji mogu da kupuju stanove, sve se više stanova kupuje i prodaje; prostorna distribucija cena stanovanja čini da su određenim grupama stanovništva potpuno nedostupni čitavi delovi gradova. 

Otpor ovakvoj situaciji u Srbiji pre svega pružaju samoorganizovani aktivisti i aktivistkinje, bilo da se okupljaju da spreče iseljenja, razvijaju neprofitne modele stanovanja, pokušavaju da politizuju stanovanje kroz posebne slučajeve stambene isključenosti, itd. Ovaj seminar pokušaj je da se podele znanja i iskustva o prekarnim stambenim statusima u lokalnom kontekstu i mogućim oblicima alternativnog adekvatnog, priuštivog stanovanja za sve, te da se kroz zajedničko promišljanje formulišu dalje moguće trase akcije, kako kroz vaninstitucionalnu, tako i institucionalnu borbu.


Program

Subota, 8. maj 2021.

11.00 – 18.00

Prekarni stambeni statusi – kako definišemo prekarno stanovanje, a kako priuštivo, adekvatno i sigurno stanovanje?

Stambena isključenost u Srbiji – razmera problema 

Vaninstitucionalna rešenja – globalni primeri i relevantni regulatorni okvir u lokalnom kontekstu

Institucionalna rešenja – globalni primeri i relevantni regulatorni okvir u lokalnom kontekstu

Nedelja, 9. maj 2021.

11.00 – 15.00

Sinteza i konkretizacija – planiranje mogućih lokalnih akcija u smeru obezbeđivanja privremenog hitnog smeštaja i dugoročnog održivog priuštivog stanovanja (zajednički rad)

Pokreta za stambenu jednakost (www.stambenipokret.rs) su inicirali Ko gradi grad, A11 – Inicijativa za ekonomska i socijalna prava, Združena akcija Krov nad glavom, Ministarstvo prostora i Hausing centar. Pokret se bori za adekvatno, sigurno i priuštivo stanovanje za sve, bez obzira na rod, etničku pripadnost, imovinsko stanje, državljanstvo ili bilo koju drugu kategoriju pripadnosti.

Osnovana Evropska zadruga MOBA HOUSING SCE

Posle dve i po godine posvećenog zajedničkog rada, u Zagrebu je 29. februara 2020. održana Osnivačka skupština Evropske zadruge MOBA HOUSING SCE. Evropska zadruga (European Cooperative Society) posluje na teritoriji čitave Evrope koristeći u svom odlučivanju zadružna pravila. Stambena zadruga Pametnija zgrada iz Beograda, koju je pokrenuo Ko gradi grad, zajedno sa sestrinskim organizacijama iz Budimpešte, Ljubljane, Praga i Zagreba, jedna je od njenih osnivača. Gradeći institucionalni okvir na regionalnom nivou, cilj MOBE je da podrži razvoj novih stambenih zadruga i prvenstveno adresira finansijske prepreke na koje inicijative kao što su naše nailaze. MOBA ima potencijal da načini preokret u razvoju kolektivnih rešenja pristupačnom stanovanju u našem regionu. 

Prenosimo Preambulu Statuta Evropske zadruge MOBA HOUSING SCE:

“Svesni rastuće nepriuštivosti stambenog prostora i komodifikacije stanovanja na globalnom nivou, a kako smo u zemljama Centralne, Jugoistočne i Istočne Evrope (CJIE) posebno pogođeni stambenom krizom, mi – grupa pionirskih stambenih inicijativa – udružili smo snage i osnovali Evropsku zadrugu MOBA HOUSING SCE. Verujemo da su u našim zemljama neophodni novi akteri i novi modeli stambenog zbrinjavanja, kao i inovativni pristup ulaganju u stanovanje. Naziv ‘MOBA’ potiče od pojma koji se koristi u južnoslovenskim jezicima, a odnosi se na rasprostranjeni običaj mobilizacije međusobne pomoći. Mi se mobilizujemo kako bi izgradili institucionalni okvir, ukorenjen u zadružnim principima delovanja, kako bi zajedno omogućili pristup priuštivom stanovanju i dugoročno osigurali sigurne domove u zajednicama širom regije. 

Kombinacija porasta cena nekretnina i niskih primanja mnogima onemogućava pristup adekvatnom stanovanju, a nezaustavljiva komodifikacija stambenog fonda predstavlja dodatni problem stvaranju dugoročno dostupnog stanovanja u zemljama Centralne, Jugoistočne i Istočne Evrope. Dodatno, postojeća stambena ponuda u regiji u potpunosti je fokusirana na individualno vlasništvo nad stambenim prostorom i nuklearnu porodicu kao merilo stambenih potreba, iako postoji jasna potreba za diverzifikacijom organizacije stambenih odnosa. Ova potreba uglavnom je proizišla iz činjenice da je vlasništvo nad vlastitim stambenim prostorom nedostižno, ali i zbog sve češćih zahteva za mobilnošću i selidbe zbog posla, kao i rastuće potrebe za integracijom stambenog i poslovnog prostora, ili aranžmana koji uzimaju u obzir međugeneracijsku brigu. 

Kako bi iznašli rešenje za ovakvo neodrživo stanje, mi radimo na stvaranju zajedničke infrastrukture za nove stambene inicijative, koja se bazira na zadružnom modelu i vrednostima – stvarajući zajedničku platformu i instrument koji prikuplja i usmerava priuštivo i fer finansiranje. Evropska zadruga MOBA HOUSING SCE strukturirana je na način da bude posrednik između većih financijskih aktera zainteresiranih za investiranje u lokalne, ne-špekulativne stambene inicijative u kojima zajednica investira i zajednički odlučuje. Evropska zadruga MOBA HOUSING SCE je također partner sa stambenim mrežama iz drugih delova Evrope, što stvara mogućnost za međusobnu solidarnost i učenje u polju stanovanja.”


Ukoliko želite da više saznate o MOBA počecima i njenim principima pročitajte tekst istraživačice i MOBA članice Agnes Gagyi “Building bottom-up finance solutions for cooperative housing in central and southeastern Europe objavljen u okviru knjige “Public Finance for the Future We Want” objavljene u junu 2019.