Susreti gradskih entuzijasta i majstora (1. deo)

Petak, 18. novembar, 18:00 – 21:00 

Predstavljanje pojedinaca i grupa koje na sopstvenu inicijativu, sitnim koracima i velikom energijom unapređuju naš zajednički prostor.

Učestvovali:

Udruženje građana Almašani (Aleksandar Cvetković i Marijan Majin), Novi Sad –

inicijativa građana koja je uspešno uticala na izmene urbanističkog plana za Almaški kraj

Ana Vilenica, Pančevo –

urbane regeneracije: slučaj Tašmajdanskog parka u Beogradu

Vlado Čutura, Beograd –

bivši predsednik Mesne zajednice Kaluđerica

Beobuild Forum, Beograd 

internet platforma o funkcionisanju, izgledu i razvoju Beograda, organizatori radionice za optimizaciju gradskog saobraćaja

Aleksandra Banović, Beograd –

bivša direktorka Zavoda za zaštitu spomenika Beograda, pokretač inicijative stručnjaka protiv izmene detaljnog urbanističkog plana kojim bi se ugrozio Kalemegdan

Inicijativa za Društveni centar (Aleksandar Bede), Novi Sad –

inicijativa za promenu namene kasarne Rudolf Arčibald Rajs

Sačuvajmo beogradske platane (Vladimir Milutinović), Beograd –

grupa za zaštitu platana na Bulevaru kralja Aleksandra

Jugo cikling kampanja (Mirko Radovanac), Beograd –

koorganizatori Ulica za bicikliste i promoteri biciklizma

Ekspedicija INEX film (Dobrica Veselinović), Beograd –

samoorganizovana kolektivna akcija oživljavanja zgrade Inex filma

 

Moderirali: Ana Džokić, STEALTH.unlimited i Marko Aksentijević

** PREUZMITE AUDIO SNIMAK SUSRETA **

——————–

Izveštaj sa susreta:

 

Nakon otvorenog razgovora, tokom kojeg se na teorijskom i načelnom nivou promišljala moguća saradnja gradskih entuzijasta i institucija, kao i realnost samoorganizovanja između pojedinaca, bili smo u prilici da čujemo i vidimo ko su istinski gradski entuzijasti i majstori. U dvadesetominutnim izlaganjima saznali smo šta su i na koji način oni praktično i konkretno uradili za dobrobit svojih zajednica, ali i svih nas. Na prvim susretima, održanim u petak, predstavilo se 9 inicijativa, koje neiscrpnom energijom i neumoljivom upornošću čine da njihove sredine i zajednice budu dostojne života u njima.

 

Prvo se predstavilo Udruženje građana Almašani iz Novog Sada. Među pokretačima Udruženja našlo se 15 građana, okupljenih u cilju sprečavanja drastične promene izgleda (a time i suštine) Almaškog kraja. Reč je o delu grada koji je vrlo specifičan, jer je više od 300 godina urbanistički netaknut. Za formu građanske inicijative odlučili su se jer smatraju da je njihova ideja nadstranačka i da se tiče opšteg dobra. Naime, generalni urbanistički plan za almaški kraj, usvojen pre sedam godina, predviđao je izgradnju modernih višespratnica i velikog bulevara, što bi u potpunosti izmenilo Almašku četvrt. Taj plan je ova inicijativa građana osporila. Najpre su pronašli stručnjake i formulisali alternativni detaljni urbanistički plan, koji su preuzeli čak i njihovi oponenti. Veliki uspeh ovog udruženja ogleda se u tome što su upravo njihovi predlozi postali osnova novog detaljnog urbanističkog plana, koji je zvanično prihvaćen. Nakon spašavanja Almaškog kraja, koji u izvesnom smislu nalikuje beogradskoj Skadarliji, sledeći cilj Udruženja građana Almašani je da ovom delu Novog Sada pronađe pravu namenu.

 

Zatim smo čuli izlaganje Ane Vilenice o slučaju Tašmajdanskog parka u Beogradu kao primeru urbane regeneracije, koja na brutalan način čini privatizaciju javnog prostora vidljivom i proizvodi u njemu klasnu promenu. Rekonstrukcijom Tašmajdanskog parka 2010. godine, koja je uključila i postavljanje kamera, uništena je njegova nekadašnja intimnost, a ljudi koji su nekad opušteno spavali u parku više na to ne mogu ni da pomisle. Konflikt između interesa investitora i drugih, širih delova društva na ovom primeru je lako uočljiv. Investitor „revitalizacije” parka bila je azerbejdžanska vlada. Da bi se jasno videla bista pokojnog azerbejdžanskog diktatora Gajdara Alijeva, oca sadašnjeg gospodara te zemlje, u Tašmajdanskom parku posečeno je čak 120 stabala. Ceo projekat je rađen praktično u tajnosti, a beogradska vlast je uz Alijeva postavila i bistu Milorada Pavića, izrazitog predstavnika ratnohuškačkog nacionalizma devedesetih godina, zato što u romanu Hazarski rečnik pripoveda o nekadašnjim stanovnicima Azerbejdžana, Hazarima. Vilenica je zaključila da ove dve skulpture, koje simbolizuju autokratiju i šovinizam, drastično menjaju značenje koje je park nekada imao. Bilo je reči i o brojnim akcijama i performansima („Hvala za naftu”, „Nagorno-Karabah je Srbija” itd.), koji su pokrenuti krajem prošle godine u znak protesta protiv promene parka i njegovog otuđivanja od onih kojima bi trebalo da pripada.

 

Skupu se potom obratio Vlado Čutura, bivši predsednik Mesne zajednice Kaluđerica, koja je poznata i kao najveće bespravno (divlje) naselje na Balkanu. Vlado je poznat po tome što se u duhu istinskog entuzijaste trudio da uvede red u ovo naselje. Kada je sedamdesetih godina postao predsednik Mesne zajednice, Kaluđerica je imala 6000 stanovnika, a nijednu osnovnu školu, čak ni trafiku. Šireći kulturu solidarnosti i zajedničkih, javnih akcija, Vlado se trudio da za svoju ideju humanije Kaluđerice pridobije što više njenih građana i da ih mobiliše i pokrene, naročito obrazovane i intelektualce. Ističe da je bio spreman 100 sati da ubeđuje čoveka dok dotični ne prihvati da „skoči u baru” i da nikada nije odustajao. Kao rezultat takvog rada uveden je vodovod, asfaltirane su ulice i napravljen je detaljan urbanistički plan. U okviru sistema koji je razvijao nije bio problem organizovati radnu akciju, u kojoj je za jedan vikend 2000 komšija očistilo sneg i u najmanjim ulicama Kaluđerice i to kada je sneg bio toliko velik da se od centra Beograda do ovog naselja moralo ići pešice.

 

Sledeći su se skupu obratili pokretači internet platforme Beobuild Forum, koja se bavi funkcionisanjem, izgledom i razvojem Beograda, a poseban akcenat stavlja na saobraćajna pitanja u gradu. Forum je pokrenut 2005. godine, a danas ima preko 2000 članova i više hiljada posetilaca. Ovde se ljudi mogu informisati ili izložiti svoja saznanja o gotovo svim prostornim, urbanističkim ili saobraćajnim pitanjima u Beogradu. Na Forumu se diskutuje i o predlozima autobuskih linija preko novog Mosta na Adi, na osnovu čega bi se gradskim vlastima uputili konkretni zahtevi. Koordinatori Foruma ističu da je važno da konačna rešenja zaista budu u interesu građana, što ne bi bio slučaj ako bi se izvršilo puko prebacivanje ili delimična promena postojećih linija. Na ovogodišnjem Mikser festivalu Beobuild Forum je organizovao radionice za optimizaciju gradskog saobraćaja. Svaki građanin imao je priliku da uzme učešće u unapređenju saobraćaja u gradu. Uticaj Beobuild Foruma je vremenom postao toliko značajan da danas predstavnici gradske vlasti gotovo svakodnevno prate diskusije na Forumu i često usmeravaju na Beobuild Forum one koji se kod njih raspituju za određene projekte.

 

Aleksandra Banović, bivša direktorka Zavoda za zaštitu spomenika Beograda, govorila je kao predstavnik inicijative stručnjaka protiv izmene Detaljnog urbanističkog plana kojim bi se ugrozio Kalemegdan. Istakla je da je prostor Beogradske tvrđave, koja ima status spomenika od izuzetnog značaja, napadnut na više lokacija – i kod fabrike Beko, i kod Beton hale, i kod Donjeg grada, gde opasnost preti od širenja prostora zoološkog vrta. Ovi poduhvati bi onemogućili svrstavanje Beogradske tvrđave na UNESCO listu Svetske kulturne baštine. Ovi procesi ugrožavanja Kalemegdana odvijaju se uz podršku gradske vlasti – predlog novog Detaljnog urbanističkog plana dozvoljava da se u podnožju Kalemegdana, kod fabrike Beko, podigne stambeni objekat od 100.000 kvadratnih metara, sa 8 spratova, na samo 20 metara od Beogradske tvrđave. Taj kompleks bi potpuno zaklonio pogled na Tvrđavu sa Dunava. Aleksandra Banović je povodom uništavanja Kalemegdana dala mnogo intervjua, objavila je dosta tekstova, poslala je puno pisama, pisala je i austrijskom ambasadoru, ali odgovora nije bilo. Ona ističe da investitori ne prihvataju sugestije i da se stručnjaci ništa ne pitaju, već samo političari, kao i da je problem Zavoda za zaštitu spomenika Beograda u tome što se na rukovodeća mesta postavljaju nestručni ljudi po političkoj liniji.

 

Aleksandar Bede nastupio je ispred Inicijative za Društveni centar iz Novog Sada, koja ima za cilj promenu namene kasarne Rudolf Arčibald Rajs. Prikazan je i film „Otvorene kasarne” u produkciji Centra za nove medije kuda.org. Inicijativa je u početku imala pedesetak pripadnika, sastanke radne grupe održavali su jednom nedeljno, a danas sa 150 članova i programskom, informativnom i arhitektonskom sekcijom predstavlja intenzivnu vežbu direktne demokratije. Ovi ljudi u velikim vojnim kompleksima u Novom Sadu vide potencijal za zadovoljavanje raznih potreba civilnog sektora. Koncentrisali su se na ovu konkretnu kasarnu zbog njenog prostranstva od 7500 kvadratnih metara sa 14 objekata, na kojem bi mogle da se smeste i škole i celokupna neformalna scena Novog Sada. Osim stava da je demilitarizacija grada nužna, Inicijativa na primeru ove kasarne, čiju privatizaciju priprema Republička direkcija za imovinu, želi da istakne i problem javnog dobra u odnosu na netransparentni proces privatizacije. Paradoks u ovom slučaju je da je Vojska zapravo partner Inicijativi, da su ljudi iz Vojske ponudili saradnju u vidu organizacije projekcija filma „Otvorene kasarne” i čišćenja prostora. Aleksandar je ukazao da postoji šansa da se nešto uradi dok Vojska ima kontrolu nad kasarnom, jer su gradske institucije indiferentne. Među članovima Inicijative postoje razmimoilaženja oko toga šta treba uraditi – jedni bi koliko sutra zauzeli kasarnu, drugi bi da teoretski razviju i uobliče ideju zauzimanja kasarne, koje može biti legalno, na sivo ili skvoterski. Svi se slažu u jednom – ako se nešto namerava uraditi, to bi trebalo da bude pre izbora na proleće.

 

Sledeći učesnici Susreta gradskih entuzijasta i majstora bili su predstavnici grupe Sačuvajmo beogradske platane, koja je nastala spontano u cilju zaštite platana u Bulevaru kralja Aleksandra u Beogradu, koje je gradska vlast odlučila da poseče zbog njihovog navodnog truljenja. Okupili su se ljudi koji se ne poznaju i pozvali su medije, koji su se do seče slabo odazivali, a kada je seča počela potpuno su zanemeli. Čuvari platana nisu imali gotovo nikakvu moć, sopstvenim telima su branili stabla. Jedno drvo su uspeli da sačuvaju 2 meseca, nekad su čuvali više stabala tokom celog dana, koškali su se sa policijom i nadmudrivali se sa 3 ekipe za seču. Učesnici ove akcije ističu da je većina stabala bila zdrava, da je možda tek poneka grana bila trula i da su opštinske odluke o seči donete samo dan-dva pre seče i to ispravljanjem prethodne odluke. Mediji su najčešće objavljivali potpuno netačne informacije i samo Radio Beograd 202 i E-novine su bili otvoreni za ovu priču. Osim što govori o potpunoj nemoći građana da kroz medije dopru do ljudi, ovo iskustvo je nedvosmisleno potvrdilo i da mediji nisu ništa drugo do čist PR vlasti. Grupa ljudi koja je branila platane ističe i da su upozoravali da će grad kupiti tramvaje koji su infrastrukturno neodgovarajući, što se i dogodilo sa „špancem”, zbog čega su ih takođe u medijima predstavljali kao „gomilu ludaka”. Zaključuju da će ovakve stvari prestati da se dešavaju kada prva osoba iz struke ostane bez licence. Iako nijedan platan nije spašen, ova akcija uliva nadu da će se u vremenu pred nama širiti front ljudi koji su spremni da se bore za svoj grad, kao i njihova svest o važnosti prava na grad.

 

Među gradskim entuzijastima bio je i Milan Borić iz Jugo cikling kampanje iz Beograda, koja se javlja kao koorganizator „Ulica za bicikliste”. Kampanja „Ulice za bicikliste” sprovodi se svakog poslednjeg petka u mesecu od 5 popodne, kada njeni učesnici voze jedan krug po centru Beograda kako bi skrenuli pažnju na loš položaj biciklista u Beogradu. Radi se o jednoj od najranjivijih kategorija u saobraćaju, što zbog neodgovarajuće infrastrukture, što zbog izuzetno niske saobraćajne kulture (vozači automobila uglavnom nemaju razumevanja za bicikliste). Tradicija spontanog okupljanja i vožnje bicikala ukazuje na ove probleme i ugroženost biciklista. Ona će se nastaviti dokle god budu ugroženi – dok se ne naprave biciklističke staze i u starom delu grada poput onih na Novom Beogradu ili dok se ne obezbedi sigurnost biciklista na kolovozu primenom određenih mera, npr. smanjenjem dozvoljene brzine za automobile. Među njihovim zahtevima je i omogućavanje unošenja bicikala u autobuse i vozove, ali je stav nadležnih bio da to nije potrebno. Aktivisti iz Jugo cikling kampanje rade na svojim zahtevima kontinuirano i istrajni su u ovoj maratonskoj borbi Davida i Golijata.

Drugi dan skupa Ko gradi grad završen je predstavljanjem Ekspedicije INEX film iz Beograda, koju je predstavio Dobrica Veselinović. Reč je o samoorganizovanoj kolektivnoj akciji oživljavanja napuštene zgrade nekadašnjeg Inex filma koja okuplja pojedince i organizacije kojima je neophodan prostor za rad i kulturnu produkciju, a čiji su najčešće jedini resursi sopstveno znanje i volja. Inicijativa je nastala u martu tekuće godine, pozvani su ljudi koji bi mogli da budu zainteresovani i prvi sastanak je dogovoren za 20. mart. Oživljavanje zgrade odvijalo se narednih meseci kroz različite radne akcije poput akcija čišćenja, iznošenja šuta, oslikavanja prostora, ali i organizovanjem kulturnih manifestacija (npr. Pesničenje, koncerti, tribine, izložbe, projekcije filmova itd). Čuli smo da Ekspedicija Inex film istražuje mogućnosti samoorganizovanja, solidarnosti i uradi sam životne filozofije u Beogradu s početka 21. veka. Svaki učesnik Ekspedicije  predlaže i stvara sadržaje koji postaju deo kolektivnog napora da se ovaj prostor osposobi za stvaralaštvo i razmenu ideja. Dobrica je istakao i da se organizovanjem različitih događaja ljudi umrežavaju i da je bitno da se oni vežu za ovaj prostor, ali ne zbog prostora kao takvog, koji je privremena zona Ekspedicije, već zbog procesa koji se razvija u njemu. Saznali smo i da se pojavio vlasnik samog prostora koji je pre par godina kupio ceo objekat sa namerom da gradi stambenu zgradu ali je zbog krize to odloženo i vlasnik se saglasio da Ekspedicija Inex film nastavi da koristi prostor do daljnjeg. Trenutno se uvode struja i voda, zastakljuju se prozori i iščekuju nove akcije i događaji!