Povod otvorenih razgovora

Uprkos nesvakidašnjem fizičkom preobražaju koji su gradovi u regionu doživeli tokom protekle dve decenije, ozbiljniji dijalog između predstavnika gradskih vlasti, građevinskih investitora, stručnjaka iz oblasti urbanističkog razvoja i samih građana do sada (uglavnom) izostaje, a sam proces razvoja grada se najčešće odvija po logici tržišnih odnosa, praćenih klijentelizmom, diktatom kapitala i nejasnim pozicijama uključenih aktera. Rezultati tranzicionih procesa i dramatične dominacije ‘pravljenja profita’ nad poštovanjem ‘zajedničkog’ i ‘javnog’ najočiglednije se manifestuju u prostornoj dimenziji društva – urbanizmu i arhitekturi grada.
Kontroverze o tome “ko gradi grad” pokrenute su prošle godine u Beogradu,  promenama Generalnog urbanističkog plana koje su uključile pretvaranje industrijske zone u građevinsko zemljište, omogućivši time najvećim privatnim investitorima da ostvare dobit o trošku gradskog i državnog budžeta. Slučajevi Luke Beograd i šoping centra Ušće izazvali su pažnju široke javnosti kada su mehanizmi njihovog nastajanja obelodanjeni u medijima. Nedavne kontroverze i protivljenje građana izazvala je i rekonstrukcija Bulevara kralja Aleksandra i seča platana duž njegovog kolovoza. Poziv na javni dijalog o budućem izgledu bulevara došao je tek nakon što je drveće posečeno. Prethodnih godina formirano je nekoliko građanskih inicijativa koje su se suprotstavljale pretvaranju gradskih parkova, parkinga ili delova gradskih šuma u gradilišta (poput grupe građana koja se borila za “Peti park” – u  čemu je uspela posle skoro 5 godina). Međutim, ove inicijative ostaju marginalizovane i krajnje lokalne i ne uspevaju da dugoročno utiču na donosioce odluka, građevinske investitore, planere i arhitektonsku praksu.
Razmišljanje o gradu u kom živimo predstavlja ujedno i preispitivanje kakvo društvo želimo da budemo i kako vidimo sopstvenu budućnost. Ipak, u trenutnim političkim i kulturnim raspravama u zemljama regiona, društveni razvoj se dominantno usredsređuje na kriterijume uspostavljene evropskim integracijama. Urbani i prostorni razvoj ostaju van fokusa i zanemaruje se njihov značaj za (buduće) društvo. S druge strane, globalna ekonomska kriza, usled koje su mnogi investicioni planovi zaustavljeni a većina budućih neizvesna, daje nam vremena i mogućnost za preispitivanje. Serija otvorenih razgovora KO GRADI GRAD? je pokušaj da tu priliku iskoristimo.

Uprkos nesvakidašnjem fizičkom preobražaju koji su gradovi u regionu doživeli tokom protekle dve decenije, ozbiljniji dijalog između predstavnika gradskih vlasti, građevinskih investitora, stručnjaka iz oblasti urbanističkog razvoja i samih građana do sada (uglavnom) izostaje, a sam proces razvoja grada se najčešće odvija po logici tržišnih odnosa, praćenih klijentelizmom, diktatom kapitala i nejasnim pozicijama uključenih aktera. Rezultati tranzicionih procesa i dramatične dominacije ‘pravljenja profita’ nad poštovanjem ‘zajedničkog’ i ‘javnog’ najočiglednije se manifestuju u prostornoj dimenziji društva – urbanizmu i arhitekturi grada.

Kontroverze o tome “ko gradi grad” pokrenute su 2009. godine u Beogradu,  promenama Generalnog urbanističkog plana koje su uključile pretvaranje industrijske zone u građevinsko zemljište, omogućivši time najvećim privatnim investitorima da ostvare dobit o trošku gradskog i državnog budžeta. Slučajevi Luke Beograd i šoping centra Ušće izazvali su pažnju široke javnosti kada su mehanizmi njihovog nastajanja obelodanjeni u medijima. Početkom 2010, kontroverze i protivljenje građana izazvala je i rekonstrukcija Bulevara kralja Aleksandra i seča platana duž njegovog kolovoza. Poziv na javni dijalog o budućem izgledu bulevara došao je tek nakon što je drveće posečeno. Prethodnih godina formirano je nekoliko građanskih inicijativa koje su se suprotstavljale pretvaranju gradskih parkova, parkinga ili delova gradskih šuma u gradilišta (poput grupe građana koja se borila za “Peti park” – u  čemu je uspela posle skoro 5 godina). Međutim, ove inicijative ostaju marginalizovane i krajnje lokalne i ne uspevaju da dugoročno utiču na donosioce odluka, građevinske investitore, planere i arhitektonsku praksu.

Razmišljanje o gradu u kom živimo predstavlja ujedno i preispitivanje kakvo društvo želimo da budemo i kako vidimo sopstvenu budućnost. Ipak, u trenutnim političkim i kulturnim raspravama u zemljama regiona, društveni razvoj se dominantno usredsređuje na kriterijume uspostavljene evropskim integracijama. Urbani i prostorni razvoj ostaju van fokusa i zanemaruje se njihov značaj za (buduće) društvo. Seriju otvorenih razgovora KO GRADI GRAD? organizujemo s namerom da se takvo stanje promeni, a nadovezujući se na slične inicijative u regionu (poput konferencije Poprišta neoliberalizma u Zagrebu, Foruma Skoplje, skupa Grad post-kapitalizma u Puli i Dijaloga u Tirani).